Lovačko streljaštvo usko je povezano uz lovstvo i nije slučajno da su naši stari prije 100 godina pokrenuli lovačko streljački sport, uvodeći sportske discipline gađanja sačmaricom kao i kuglaricom. Osnivačima je bilo jasno da su time učinili veliku uslugu hrvatskom lovstvu. Znali su dobro da je vježbanje gađanja kako stojećih, tako i pokretnih meta, osnova pripreme za odstrjel, te da izvježban lovac u ovom sportu neranjava divljač, da se zna ponašati kako na streljani tako i u lovištu, sigurno, sportski i lovački. Znali su da osnivanjem streljačkog kluba uvode jedan novi sport u smislu natjecanja koji zadovoljava lovce izvan sezone lova, pružajući lovcima početnicima, pripravnicima i polaznicima lovačkih tečajeva i semestara prije lovačkih ispita mogućnost da isprobaju svoje sposobnosti i pokažu znanje u pravilnom rukovanju lovačkim oružjem.
Današnje lovačko streljaštvo kuglom i sačmaricom svoje korijene vuče iz 18. i 19 st., a logičan je nastavak odumiranja i napuštanja gađanja oslikanih ciljeva kao i živih golubova iz etičkih i novčanih razloga. Lovačko streljaštvo u Hrvatskoj se počelo ozbiljnije prakticirati na prijelazu stoljeća oko 1900-te, a prva natjecanja priređivala su se u Osijeku, Zagrebu i Varaždinu. Pred početa 1. svjetskog rata pucalo se puškom sačmaricom na gl. golubove i trčećeg zeca, te kuglom na tetrijeba, srndaća i lisicu.
Između dva svjetska rata, discipline lovačkog streljaštva postaju sve popularnije, osobito trap, koji je već službeno gađan na Olimpijskom igrama u Parizu 1900. g.
Illustration depicting experimental clay pigeon shooting at the Ranelagh Club. Dated 19th century. (Photo by: Universal History Archive/Universal Images Group via Getty Images)
Godine 1926. utemeljena je u Americi disciplina skeet, koja je od 1972.g. postala Olimpijska disciplina. Nakon 1. Balkanskog šampionata u Sofiji 1933.g. gdje je na programu bio trap i trčeći jelen, uvode se nova pravila i od tada se i kod nas počinje gađati sportski trap gdje strijelac pri pozivu mete stoji s podignutom puškom u ramenu.
Poslije 2. svjetskog rata, lovački trap gađa se pod patronatom Lovačkog saveza Hrvatske, paralelno sa sportskim trapom, sve do sredine pedesetih godina, kada su pravila prilagođena međunarodnim pravilima. Nakon njihovog prihvaćanja, Streljački savez bivše Jugoslavije uvrstio je sportski trap u svoj redovni takmičarski program kao ravnopravnu disciplinu sa svim ostalim streljačkim disciplinama, godine 1956.
Disciplina skeet započela se kod nas gađati već 1955.g. u Vinkovcima i Osijeku. Iako nije stekla popularnost trapa, ona se danas gađa u 6 županija.
Popularizacijom skeet-a kao ”lovačke discipline” lovački trap počinje odumirati. Životario je još desetak godina osobito među starijim prijeratnim lovcima, da bi na kraju potpuno nestao. Posljednje službeno gađanje bilo je u toj disciplini u ljetu 1967. na staroj streljani na Ravnicama u Zagrebu.
Od tada pa nadalje, strijelci i lovci gađaju samo sportski trap. Za tu disciplinu danas imamo bezbroj automatskih, univerzalnih i olimpijskih streljana, a mnoga lovačka društva izgradila su svoja vlastita strelišta.
Međutim, lovačka disciplina sačmaricom i kuglaricom gađa se u Evropi i u našem susjedstvu još i dan danas, kao obvezatan dio pripreme kandidata za polaganje lovačkih ispita, ali i zato što je svaki član lovačke organizacije obvezan sudjelovati godišnje barem jedanput na jednom službenom takmičenju u skladu sa motom: ”lov započinje na streljani”
Kod nas nisu baš prisutna takva razmišljanja, a niti se provode, iako je to važno razdoblje u izobrazbi početnika i mladih lovačkih kadrova, jer u biti svaki lovac želi uspješno apsolvirati odstrel divljači i to po mogućnosti bez promašaja ili nastrijela.
Danas se u Europi i našem susjedstvu prakticiraju slijedeće lovačko streljačke discipline:
I. Puškom sačmaricom: gađa se trap, dvostruki trap, skeet, trčeći zec (35m) i lovački parkur.
II. Puškom kuglaricom: gađa se na nepomične mete: stojeći srnjak, sjedeća lisica, (obje na 100 m) zatim divojarac (150 m) kao i na pomičnu metu-trčeći vepar (60 m).
Lovačko streljaštvo određeno je pravilima nacionalnih lovačkih saveza pojedinih država. Ta pravila određuju 3 osnovna elementa, a koja su karakteristična za lovačku praksu:
1.) Gađa se standardnom ili serijskom lovačkom puškom (bilo sačmaricom, ili kuglaricom). Nije zabranjena upotreba specijalnih pušaka golubarki, a niti poluautomatskih pušaka ako ne prelaze kal.12. Maksimalna dozvoljena težina sačmenog punjenja u patroni ograničena je na na 1 uncu tj. 28 gr. za parkur i 24 gr. za lovački trap, skeet i dvostruki trap. Za posljednje tri discipline propisana je udaljenost vatrene crte od rova na 10 m Kuglarica je ograničena najmanjim dozvoljenim kalibrom 222 Rem. – pa naviše.!
2.) Stav strijelca je lovački. On pri pozivu mete (za razliku od sportskog strijelca) ne drži pušku u ramenu nego o boku.! Stav se uzima tako, da se kundak puške smjesti između podlaktice i rebara za širinu pedlja ispod pazuha. Tek nakon poziva, kada se meta pojavi na horizontu, strijelac će reagirati i procijeniti njezinu brzinu i kut poleta po visini i bočno, te će istodobno s podizanjem oružja startati i okretom tijela u pravcu mete. Isto tako gađat će i kuglaricom na metu ”trčeći vepar”.
3.) Moment iznenađenja je treći element karakterističan za disciplinu lovačkog streljaštva, a koji je približan situaciji u lovu. Sigurno da se lovačka situacija u pravom lovu teško može simulirati. Zato smisao lovačkog načina vježbe i gađanja leži upravo u lovu bliskim situacijama, gdje strijelac ne zna ne vidi gdje je skriveni katapult za lansiranje letećih meta. Prema tome, od disciplina koje se gađaju puškom sačmaricom najbliža lovačkoj praksi je LOVAČKI PARKUR.
Program parkurnog gađanja predstavlja prvorazrednu školu sačmaricom za početnike kao i za iskusne lovce, ne samo u sportskom smislu, već i kao odlična priprema za svaku novu lovačku sezonu. Iza parkura po svrsishodnosti slijedi lovački trap, gdje strijelac zna odakle će meta izletjeti ali ne zna u kojem smjeru. Tu je dakle prisutan moment iznenađenja.
Kod skeet-a naprotiv, strijelac znade mjesto ali i smjer poleta mete, pa tu nema efekta iznenađenja, jer može unaprijed odabrati točku nišanjenja, a što u praksi u lovištu nije uopće moguće. Ali kada je skeet uključen u program lovačkog parkura, tada strijelac ne zna iz koje kućice (velike ili male) će poletjeti meta. Zato je faktor iznenađenja kod gađanja dubleta još više prisutan. Za sada su kod nas u pogonu dvije streljane za lovački parkur. Jedna je u Zelendvoru kod Varaždina, a druga je na Kukuljanovu iznad Rijeke. Ideja je, da s manjim preinakama postojećih streljana za trap i skeet, moguće vrlo brzo uvesti ”novu” (staru) disciplinu, a koju bi nadajmo se lovci prihvatili kao specifično svoju, zato što je u svemu bliža lovačkoj praksi u reviru, uz korištenje svojeg lovačkog oružja. Time bi se najlakše razgraničio lovačko od sportskog streljaštva. Jer čemu i zbog čega lovcima uporno nametati sportske discipline, koje sa lovom nemaju mnogo dodirnih točaka. Hrvatski lovački savez bi po mišljenju mnogih s kojima se do sad razgovaralo o ovoj problematici, trebao donijeti odluku o budućnosti lovačkog streljaštva u nas, vodeći pri tome računa o željama i potrebama većine lovačkog članstva, a ne samo o nekolicini koja se aktivno bavi vrhunskim streljačkim sportom.
LOVAČKI PARKUR:
krovna organizacija F.I.T.A.S.C. (Federation International de Tir aux Armes Sportiv de Chasse sa sjedištem u Parizu.
- organizira: svjetska i evropska prvenstva te Grand Prix takmičenja.
- Propisuje pravila gađanja, oružje, municiju te boju i oblik letećih meta.!
METE /golubovi/ mogu biti- normalni veličine promjera Ø 110 mm
- MINI golub ” ” 68 mm /zvan MEDIUM/
- SUPER MINI ” ” 50 mm
Sačma veličine: Nr. 9 do Nr. 7 – internacional
U zemljama Europe udružuju se prijatelji lovačkog parkura(strijelci) u zemaljske saveze. Te pridružene državne organizacije FITASC-u nazivaju se TIRO – savezi. Riječ TIRO potiče od dva izvora:
- na staro latinskom označava jednog početnika , regruta koji mora donijeti na vidjelo svoj prvi odstrijeljeni plijen tzv. – tirocinium, kao dokaz apsolviranog pogotka
- U francuskom riječ ”tiro” ima zapovjedno značenje tj. streljaj /pucaj/ gore! a što označava povik goniča u lovu na pernatu /leteću/ divljač.
Lovno streljaštvo je sastavni dio lovnih aktivnosti i lovstva uopće, a organizirano je tako da se lovačke i lovno-streljačke udruge natječu kroz Županijsku ligu i na državnom natjecanju u organiciji Hrvatskog lovačkog saveza.
Ekipu za natjecanje u lovnom streljaštvu čine 3 strijelca matična člana lovačke udruge, puca se lovački trap 2 serije po 15 glinenih golubova, a ukupno se zbrajaju svi rezultati. Posebno se zbrajaju pojedinačni rezultati, a posebno ekipni.
Novost je da meta mora biti izbačena odmah po pozivu strijelca, znaći nema više kašnjenja od 0-3 s, ali i dalje strijelac ne smije staviti pušku u rame prije nego što vidi metu (ne smije sa pozivom dizati pušku u rame nego tek kad vidi metu). Glavni suci u seriji su licencirani suci od strane HLS-a, a ekipa daje 2 pomoćna suca od kojih je jedan zapisničar, a drugi na ploči. Strijelci moraju biti odjeveni u lovačke boje i u dugim lovačkim hlačama.